Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili bolje online iskustvo i uslugu; nastavkom, pristajete na korištenje kolačića u skladu s našom Izjavom o privatnosti

Pioneer A DuPont Business
Croatia | Select Your Location >

 

Tehnologija_proizvodnje_canola

Tehnologija proizvodnje ozime uljane repice

 

Tehnologija za proizvodnju 4-5 t/ha

Napisao: Prof..dr.sc. Milan Pospišil, Agronomski fakultet Zagreb

Osnovni cilj proizvodnje uljane repice je proizvesti jeftinu i kvalitetnu sirovinu za prehrambenu industriju i/ili proizvodnju biodizel goriva, a pri tome sačuvati prirodu od onečišćenja i održati visoku plodnost tla. Pokretanjem proizvodnje biodizel goriva u R. Hrvatskoj, poraslo je zanimanje za proizvodnju uljane repice za neprehrambeni lanac, no nužno je ekonomskim i drugim mjerama povećati proizvodnju i osobito prinos uljane repice. U sadašnjim uvjetima nije realno očekivati da će MPRRR značajno povećati novčane poticaje za ovu kulturu, iako su oni posljednjim potezom narušeni u odnosu na pšenicu. Otkup i cijene uljane repice ili sirovog ulja sve više određuju izravno zainteresirani, odnosno tržište. U ovakvoj situaciji naši proizvođači, da bi bili konkurentni na svjetskom tržištu i ostvarili dobit, moraju značajno povećati prinos uljane repice. U nastavku navodimo osnove tehnologije proizvodnje uljane repice i nove spoznaje koje je neophodno primijeniti u cilju postizanja visokih prinosa (4-5 t/ha) te stabilne i rentabilne proizvodnje ove kulture.

 

Izbor tla

Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusom i kalcijem bogatim ilovasto-glinastim tlima. Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim, ali prozračnim i hranivima bogatim tlima. Za pravilan rast i razvoj biljke te za maksimalno formiranje svih komponenti prinosa, glavni korijen mora imati mogućnost dubokog prodiranja u tlo. Stoga joj ekstremno teška i zbita tla te tla s plitkim nepropusnim slojem ne odgovaraju. Manje su joj pogodna i plitka siromašna tla, a ne odgovaraju joj ni suha pjeskovita tla, kao ni tla s visokom razinom podzemne vode i močvarna tla. Korijen repice traži znatno više kisika nego korijen žitarica. Zbog toga joj neuređena tla s izraženim depresijama, u kojima se voda i kraće vrijeme zadržava tijekom kišnih razdoblja, izrazito ne odgovaraju. Repica zahtjeva neutralnu do slabo alkalnu reakciju tla (pH 6,6-7,6).

 

Plodored

Visoki prinosi uljane repice mogu se postići samo uzgojem ove kulture u «normalnom» plodoredu. Uljanu repicu ne treba uzgajati na istom tlu najmanje četiri godine. Pri čestom ili još gore, ponovljenom uzgoju uljane repice na istoj površini postoji opasnost od prekomjernog nagomilavanja sve većeg broja štetnika i bolesti. Na površinama na kojima su uzgajani suncokret, soja, grašak i djeteline, repica se ne bi smjela uzgajati također četiri godine zbog osjetljivosti repice na bolesti i štetnike koji prezimljuju u reziduima tih kultura. Najčešći i najbolji predusjevi uljanoj repici su strne žitarice (osobito ozimi ječam), rani krumpir i ozime krmne smjese graška ili grahorice s žitaricama. Uljana repica je izvanredan predusjev za sve vrste žitarica, budući da rano napušta tlo i ostavlja dovoljno vremena za obradu tla. Osim toga, repica vraća u tlo više od 10 t/ha suhe tvari preko žetvenih ostataka i korjenove mase.

 

Obrada tla

Uljana repica zahtjeva duboko i dobro obrađen i prije sjetve slegnut oranični sloj te sitno pripremljen sjetveni sloj. Ovako obrađeno tlo za sjetvu omogućava brzo i jednolično nicanje, brzu i duboku penetraciju korjenovog sustava, ostvarivanje poželjnih i ujednačenih sklopova za svaki pojedini kultivar, te brz i snažan početni porast, što su osnovne pretpostavke uspješne proizvodnje.

 

U proizvodnji uljane repice u nas primjenjuju se konvencionalna obrada (plug - tanjurača - drljača - sjetvospremač) i različiti načini konzervacijske obrade tla.

 

Konvencionalna obrada tla

S obzirom da su najčešći predusjevi repici strne žitarice, konvencionalna obrada tla se sastoji od plitke obrade (prašenja) strništa, oranja na 30-35 cm dubine s istovremenom grubom pripremom tla te predsjetvene pripreme tla. Ovisno o tipu i stanju tla, predsjetvenu pripremu tla je moguće obaviti nekim od kombiniranih oruđa (rotodrljača, rovilica + sijačica).

Konzervacijska obrada tla

Danas se sve više i u nas rabe različiti načini obrade tla za uljanu repicu i sitnjenje tla bez preokretanja, često puta povezano sa sjetvom u jednom ili najviše dva prohoda. Ovakvi sistemi obrade tla mogu se primijeniti bez opasnosti od pada prinosa samo na plodnim tlima, u povoljnim ekološkim uvjetima, pri intenzivnom korištenju mineralnih gnojiva, herbicida, insekticida i fungicida. Konzervacijska obrada tla stvara povoljne uvjete za sjetvu samo ako je slama dobro unešena u tlo do dubine obrade. Energetski gledano, na ovaj način mogu se postići odgovarajuće uštede, ali je potrebna i viša razina znanja o odnosu obrada - tlo - biljka te suvremena mehanizacija. Ovi sistemi obrade tla za uljanu repicu osobito su prikladni za područja u kojima u vrijeme sjetve vladaju sušni uvjeti.

 

Gnojidba

Optimalna gnojidba uljane repice osnovni je preduvjet za postizanje visokih prinosa. Uljana repica ima velike potrebe u svim makrohranivima, a osobito: dušiku, kaliju, sumporu i kalciju. Kalcizacija (kalcifikacija) tla je osobito djelotvorna kod uljane repice, pri čemu se kod povećanja pH ne smije jednokratno aplicirati više od 2-2,5 t/ha vapnenca. Daljnje rezerve u povećanju prinosa uljane repice leže u kontroli i gnojidbi sa sekundarnim hranivima i mikrohranivima, osobito sumporom i borom. Zbog velikog nesrazmjera između prinosa koji se iskorištava u industrijske svrhe (sjeme - ulje) i ukupnog biološkog prinosa, izraziti je nesrazmjer između količina pojedinih hraniva koje biljka treba za visoke prinose i količina hraniva koje istim prinosom iznosi iz tla. Razlika između količine hraniva, koje biljci osigurava tlo u danim uvjetima (a koje se utvrđuju na bazi suvremenih analiza tla) i potreba biljke mora se nadoknaditi gnojidbom.

Osnovna gnojidba

Količina i odnos pojedinih hraniva za gnojidbu uljane repice ovise o karakteristikama (plodnosti) tla, vremenskim uvjetima tijekom vegetacije, roku sjetve i ostvarenoj gustoći sklopa, svojstvima pojedine sorte/hibrida i o planiranom prinosu. Količinu gnojiva za gnojidbu uljane repice najbolje je računati na osnovu sadržaja hraniva u tlu (analize tla) i potreba pojedinih hraniva za planirani prinos sjemena.

Očekivani
prinos, t/ha

N

P2O5

K2O

MgO

S

3,0-3,5

120-140

80-90

180-210

30-35

50-60

3,5-4,0

140-160

90-105

210-240

35-40

60-70

4,0-5,0

160-180

105-120

240-270

40-45

70-80

 

Potrebe uljane repice za svim hranivima, a osobito za dušikom najveće su u razdoblju od početnog proljetnog porasta do početka cvatnje. Kompleksna mineralna gnojiva (npr. NPK 7:20:30 u količini 700-800 kg/ha) treba primijeniti prije sjetve, i to jednu polovicu prije osnovne obrade tla (zaorati), a drugu polovicu pri predsjetvenoj pripremi tla. Od ukupne količine dušika (N), cca jednu trećinu treba primijeniti predsjetveno (ne više od 60 kg N/ha), a s dvije trećine obaviti prihranjivanje.
Prihrana. Općenito je prihvaćena dvokratna prihrana uljane repice. Prvo prihranjivanje treba obaviti odmah u početku kretanja vegetacije u proljeće s 200-250 kg/ha KAN-a, kako bi se pospješila regeneracija usjeva nakon zime i osiguralo optimalno prolaženje III i IV etape organogeneze. Druga prihrana se obavlja neposredno prije faze pupanja (najčešće dva do tri tjedna nakon prve) sa 150-200 kg/ha KAN-a, kako bi se potencirala što veća fotosintetska aktivnost u fazi intenzivnog porasta. Dobra ishranjenost usjeva u ovoj fazi garancija je da će se što veći broj zametnutih pupova oploditi i razviti u plod - komušku.

Prihrana

Općenito je prihvaćena dvokratna prihrana uljane repice. Prvo prihranjivanje treba obaviti odmah u početku kretanja vegetacije u proljeće s 200-250 kg/ha KAN-a, kako bi se pospješila regeneracija usjeva nakon zime i osiguralo optimalno prolaženje III i IV etape organogeneze.

Druga prihrana se obavlja neposredno prije faze pupanja (najčešće dva do tri tjedna nakon prve) sa 150-200 kg/ha KAN-a, kako bi se potencirala što veća fotosintetska aktivnost u fazi intenzivnog porasta. Dobra ishranjenost usjeva u ovoj fazi garancija je da će se što veći broj zametnutih pupova oploditi i razviti u plod - komušku.

 

Sjetva

Izbor kultivara

Današnja proizvodnja repice u Hrvatskoj zasniva se na hibridima i linijskim sortama, kvalitetnog ulja i niskog sadržaja glukozinolata u sačmi (10-15 µmol/g).

Ovisno o vremenskim uvjetima i tehnologiji proizvodnje hibridi uljane repice postižu 5-10% veće prinose u odnosu na linijske sorte. Jedan kultivar (hibrid ili sorta), ma kako bio dobar i adaptabilan, nije dovoljna garancija za sigurnu i stabilnu proizvodnju. Stoga svaki proizvođač koji uljanu repicu uzgaja na većim površinama mora izvršiti izbor najmanje 2-3 kultivara, s dominacijom onog koji u tom proizvodnom području pokazuje najbolje rezultate. Maksimalni potencijal rodnosti svakog kultivara može se ostvariti samo u idealnoj veličini i obliku vegetacijskog prostora (sortna tehnologija).

Kvaliteta sjemena

Za sjetvu se upotrebljava certificirano sortno sjeme iz prethodne žetve. Sjeme je tretirano fungicidom, insekticidom i polimerskim vezivom, što osigurava kvalitetnu sjetvu i jesensku zaštitu usjeva od nekolicine štetnika. Sjeme Pioneer hibrida uljane repice je pakirano u sjetvene jedinice od 1.000.000 klijavih sjemenki što je dostatno za sjetvu 2 ha.


Rok sjetve

Optimalni je rok sjetve ozime uljane repice u našem proizvodnom području kraj kolovoza i početak rujna (25. 08.-5.09.). Nije poželjna ni prerana ni prekasna sjetva. Kod prerane sjetve razvije se tijekom jeseni prebujan usjev, velikog broja i mase lišća te nježno tkivo nepovoljnog odnosa vode i suhe tvari, neotporno na niske temperature i golomrazice. U zakašnjeloj sjetvi biljke se nedovoljno razviju, s malo rezervne tvari u nadzemnim dijelovima biljke i korijenu, kratkog su i nedovoljno snažnog korijena, tankog hipokotila te malog broja i mase lišća. Takve biljke lakše izmrznu, slabije i sporije regeneriraju u proljeće, kasne u porastu u svim stadijima rasta i razvoja, što značajno utječe na sniženje prinosa. Zbog bržeg početnog porasta i snažnijeg habitusa biljke, hibridi uljane repice se mogu sijati na kraju optimalnog roka sjetve. U uvjetima konzervacijske obrade tla sjetvu treba obaviti 3 do 7 dana ranije.


Gustoća sklopa i količina sjemena

Gustoća sklopa uvjetovana količinom sjemena u sjetvi, kvalitetom sjemena i uvjetima u sjetvi, jedan je od najproblematičnijih momenata u tehnologiji proizvodnje ove kulture.

Optimalni sklop za hibride uljane repice (PR46W09 i PR46W10) je 35-45 biljaka/m2, a za linijske sorte 50-70 biljaka/m2 u žetvi. Potrebno je naglasiti da nikakva povećana količina kvalitetnog sjemena ne može kompenzirati učinke loše obrade tla i zakašnjelih rokova sjetve. Repica izvrsno kompenzira sklop - pri smanjenom broju biljaka po jedinici površine povećava se broj komuški i broj sjemenki po biljci.
Količinu sjemena za svaki kultivar (zbog razlike u krupnoći sjemena i gustoći sklopa) treba odrediti po formuli:

 

Preporučeni broj klijavih sjemenki/m²xMasa1000 sjemenki (g)

                         Očekivano poljsko nicanje u %

 


U našim uvjetima najčešće se upotrebljava 3,0-4,5 kg/ha sjemena, a pri sjetvi s preciznim sijačicama i manje.

Način i dubina sjetve

Sjetva uljane repice se obavlja suvremenim pneumatskim ili mehaničkim žitnim sijačicama na međuredni razmak 12,5 ili 25 cm i dubinu 2-3 cm. U sušnim uvjetima, nakon sjetve uljane repice korisno je obaviti valjanje "cambridge" valjkom.

 

Žetva


Određivanje momenta žetve jedan je od najdelikatnijih problema u uzgoju uljane repice. Zbog neujednačenog dozrijevanja, zrele komuške (osobito zaražene Alternariom) lako pucaju i sjeme se osipa. Repicu je potrebno žeti u tehnološkoj zrelosti kada je vlaga sjemena ispod 12%. Da bi kvalitetnije obavili žetvu može se prethodno izvršiti desikacija ili primjena sredstva za sprečavanje osipanja zrna iz komuški (Nu-film 17 EC).

 

Žetva se obavlja žitnim kombajnom uz određena podešavanja (broj okretaja bubnja, sito za uljanu repicu) i upotrebu adaptera za uljanu repicu (vertikalna kosa, produženi hederski stol) i uređaja za sječkanje i raspodjelu slame. Suvremeni kombajni imaju automatsko podešavanje svih parametara u žetvi repice, a mogu biti opremljeni uređajima za satelitsku navigaciju (GPS, CEBIS i dr.), te se na osnovi elektroničkog kartiranja visine prinosa na različitim dijelovima parcele može izraditi karta plodnosti tla. U tome važnu ulogu ima računalna podrška, koja odmah daje obrađene podatke za sve do tada izvedene postupke i omogućava njihovo prenošenje u kućno računalo na daljnju obradu i pripremu čipova za primjenu kod gnojidbe i zaštite bilja. Osim za kombajniranje ovi uređaji se koriste i za raspodjelu gnojiva, prskanje, sjetvu i obradu tla (precizna poljoprivreda). Prerana žetva još nedozrelog sjemena otežava izvođenje ovog zahvata i daje sirovinu s visokim sadržajem vlage, klorofila i slobodnih masnih kiselina.
Sve ovo samo je dio (istina najvažniji) moderne tehnologije, a puna, intenzivna agrotehnika može se projektirati samo na konkretnim i specifičnim uvjetima, na osnovi poznavanja svih vegetacijskih čimbenika dotičnog područja, pa sve do proizvodne površine.

 

Njega i zaštita usjeva

Mjere njege uljane repice sastoje se iz primjene herbicida za suzbijanje korova, insekticida i fungicida za suzbijanje štetnika i bolesti te prihranjivanja. U intenzivnoj proizvodnji uljane repice neophodno je provoditi integralnu zaštitu usjeva od korova, bolesti i štetnika, s naglaskom na alternativne mjere zaštite (plodored, agrotehničke mjere).

Suzbijanje korova

Suzbijanje korova primjenom herbicida moguće je obaviti: prije sjetve (pre-sowing), nakon sjetve, a prije nicanja (pre-emergence) i nakon nicanja (post-emergence). Za pravilan odabir herbicida nužno je poznavati sastav korovne flore na njivi. Izbor selektivnih herbicida u uljanoj repici relativno je velik. Svaki herbicid spektrom pokriva samo određeni broj korovnih vrsta, stoga ih je potrebno kombinirati i/ili primijeniti u dva roka. U pravilu, korove u uljanoj repici, osobito širokolisne, treba suzbijati prije nicanja.

Suzbijanje štetnika

Tijekom cijele vegetacije, od momenta nicanja do zriobe, razni štetnici su prisutni na uljanoj repici i zbog toga je potrebno stalno kontrolirati usjeve i pratiti pojavu i intenzitet napada istih. U jesenskom razdoblju najznačajniji štetnici uljane repice su: kupusni buhači, repičina osa listarica, repičin crvenoglavi buhač i pipa terminalnog pupa. U nekim područjima štete na repici čine: puževi, kupusna muha, glodavci i divljač. U proljeće se javljaju velika i mala repičina pipa, repičin sjajnik, repičina pipa komušarica i repičina mušica komušarica. Kemijsko suzbijanje štetnika podrazumjeva integrirani pristup što znači da zaštita mora biti provedena samo ako je opravdana (poznat prag odluke za suzbijanje pojedinog štetnika) i to na način kojim će što manje biti onečišćen okoliš i korisni organizmi.


Suzbijanje bolesti

U nas se na uljanoj repici, ovisno o ekološkim uvjetima pojavljuju sljedeće bolesti: crnilo ili pjegavost repice (Alternaria spp.), suha trulež korijena i stabljike (Phoma lingam), bijela trulež ili rak repice (Sclerotinia sclerotiorum) i siva plijesan (Botrytis cinerea). Za suzbijanje ovih bolesti treba koristiti dozvoljene fungicide i pridržavati se propisane karence. Preporuča se dva tretiranja tijekom vegetacije (ovisno o fungicidu): u jesen i u punoj cvatnji (2 puta). S obzirom da uljanu repicu treba obavezno tretirati protiv bolesti i štetnika 3-4 puta tijekom vegetacije uputno je sijati veće površine, gdje se za tretiranje usjeva može koristiti avion. Uz fungicide, na uljanoj repici primjenjuju se i regulatori rasta koji utječu na prezimljenje usjeva, iskorištavanje hraniva, ograničenje polijeganja, reguliraju tijek dozrijevanja, itd.

 

 

8D7F5AB5-ED8D-0409-8223-B6006904652C